bla bla... prvi post
Prvo sam razmishljala ima li smisla otvoriti novi blog? Nakon par mjeseci chu ga ionako prestati pisati, kao i stari... Ali onda rekoh sebi: a jebesh ti to! Dok traje, neka traje.
Da, dakle ja sam vech imala blog. Onako tipichno girly. Nekad je to valjda bio moj stil. U zadnje sam vrijeme neshto depresivna, pa mi garfield i pozadina na ribice bash i ne pristaju. Naravno, mogla sam samo promijeniti pozadinu. Ali na tom blogu me ljudi vech znaju. Moju bi promijenu shvatili kao losh znak.
Eto, zato otvaram ovaj blog. Taj prvi post je uvijek zajeban. Choek ne zna shta da napishe. Obichno to budu sranja tipa ja sam ta i ta, imam te i te ideale i tako to. Odmah da se zna, ja sam ja! I to je to. Malo sam u kurcu, ali ako se osvrnemo na danashnje tinejdzere, pa tko nije? Eto, ja po cijele dane slusham napudrane machke kako mijauchu o sebi. Ja sam u depri zbog ovog, ja zbog onog... Pola njih ni ne zna shto je to prava depra.
Jedna od najvechih gluposti koje sam chula od njih: 'joj, kad bih bar i ja imala anoreksiju!'. Eto, to su zhelje i zheljice nas mladih. Anoreksija, bulimija, depresija... A jednom kad i to dodhe, onda neche tako mijaukati. Postoje ljudi koji umiru od anoreksije. Postoje oni koji su zapali u toliku depresiju da sami sebi rezhu ruke, jer kad osjechaju bol, bar na trenutak zaborave svo sranje koje im je zhivot dao. A sve to zbog chega? Malo pozornosti. Ali nemojte misliti da to chine oni ljudi koji uvijek zhele biti u centru pazhnje, koji trazhe josh malo popularnosti. Takvi su ljudi samo pozeri koji che mozhda i rechi da bi napravili tako nesht, ali oni ostaju samo na rijechima. No postoje i anonimci koje na ulici nechete ni opaziti. Neche vam privlachiti pozornost na razlichite glupe nachine (izjavama tipa 'i ja bi anoreksiju'), vech che jednostavno prochi pokraj vas, a kad ih i po tisuchiti put ne primijetite, zatvoriti che se u sobu i sva ona maskara che se razmazati. Suze che potechi niz njihovo lice a josh jedno razocharanje znachiti che i josh jedan rez zhiletom po ionako izrezanim rukama. A vi nechete ni znati da ste ih vidjeli.